Stati na hercegovački kamen znači stati na istoriju. A ta istorija su crkve, crkvišta i mnoga druga mjesta koja svako od sebe ima neki veliki značaj!

crkva pravoslavna

Ovim prostorom prošli su učenici Hristovi. Čak od prvog vijeka prisutne su crkvene zajednice.

Predanje o boravku apostola Pavla u ovim krajevima i danas živi, naročito na pravcu nekadašnjeg Rimskog puta: „Pećina Apostola Pavla iznad Trebinja, u Trebinjskoj Površi u pravcu staroga grada Epidaurum (nazvanoga tako kao kolonija Grka iz Epidaurum sa Peloponeza), koji je srušen zemljotresom u 7 vijeku, pa je kao 'Stari grad' (Civitas vetus) nazvat Cavtat (potom je preko puta njega podignut današnji Dubrovnik); pa Pavlova crkva u selu Dolovi kod ove Pećine, i naravno Pavlova crkva u drevnom Petropavlovom Manastiru (s početka 4. vijeka) u istoimenom polju kod Trebinja, u kojoj je nedavno otkrivena ranohrišćanska Krstionica iz doba Svetog cara Konstantina (337. g.) dok je malo sjevernije, u selu Paniku, nađena ranohrišćanska crkvica iz 280. godine, koju su Srbi obnovili i freskopisali u 12. vijeku, a danas je potopljena vodom Bilećkog jezera.“

Počev od apostola Pavla, pa preko njegovih učenika i sljedbenika, prolazili su svetitelji i svetiteljke ovom zemljom, pravednici i Božji ugodnici. Hodili su vladari i zadužbinari, vojskovođe i mnogi drugi, znani i neznani. I rađali se i živjeli!

Hercegovina je uvijek davala velike sinove u licima rodoljubivih arhijereja i sveštenika, narodnih vojvoda i boraca u viševjekovnim borbama za srpstvo i pravoslavlje.

A kao što smo već istakli, hrišćanstvo se propovijedalo i vijekovima prije. Srbi su sve do Svetoga Save pripadali postojećim Episkopijama u Primorju, Zeti i Raškoj.

Sveti Sava je osnovao Humsku Episkopiju - kao četvrtu u rangu među Eparhijama Srpske pravoslavne crkve.

Eparhija potiče iz 1219. godine, od Svetoga Save, koji postavlja učenika svojeg Ilarija (1221 - 39), pa nadalje idu nasljednici, prema podacima iz Pomenika - Diptiha episkopa humskih - zahumsko - hercegovačkih, među kojima izdvajamo: Sveti Sava Drugi (oko 1250-64), Sveti Danilo (1316-24), Sveti Vasilije (1639-51) i Sveti Petar Zimonjić (1903-21).

Ukupno 65 vladika do današnjih preosvećenih Arhijereja i Otaca Atanasija i Grigorija.

Nemirna prošlost u ovome području uticala je da se sjedište, kao i same granice Eparhije, mijenjaju.

I pored svetih arhipastira hercegovačkih, nije malo ni onih koji su svojim Bogougodnim životom i mučeništvom zaslužili oreol i vječnu slavu pred Gospodom.

Jedan od njih je novomučenik iz Jasenovca, iz hercegovačkog sela Klepci, koje se nalazi na istočnoj obali Neretve (naspram Čapljine). Vukašin Mandrapa, rođen krajem 19. vijeka iz pobožne srpske trgovačke porodice, ostao je upamćen po rečenici: „Samo ti, dijete, radi svoj posao“. Riječi ostaše zabilježene kada je mučitelj mučio i sjeckao Vukašina. Mučenik je zračio nebeskim mirom odlazeći sa ovoga svijeta!

Mučenici i svetitelji dadoše svetost zemlji ovoj. Isto tako, narod Hercegovine nikada se nije odrekao Boga. I to je veličina i onih koji nisu sveti, a žive u ovoj svetoj napaćenoj zemlji. Bog i Božija davanja u raznim vremenima daju i osjenjuju svojim prisustvom iznova ovu zemlju. Iz novije istorije navodim događaje kada je rodnu zemlju 1996. godine „posjetio“ Sveti Vasilije, te kada je Hercegovina sa radošću dočekala Hilandarsku Trojeručicu, čiji su putevi bili čudesni i koja je čudesno djelovala kroz srpsku istoriju. Sveta Ikona je pohodila zemlju juna 1998. godine. A istorija o svetoj Ikoni Trojeručici ujedno je i istorija o Svetoj Gori, Hilandaru i Svetim srpskim vladarima.
Događaja je mnogo koji u sebi imaju istinsko Božije pojavljivanje.