Nije Deževa obično selo, ovdje je Stefan Nemanja stvarao srpsku državu, u ovoj dolini bili su njegovi dvori i saborna crkva, ovdašnjim stazama hodali su njegovi sinovi Vukan i Stefan Prvovenčani, u zaseoku Miščići, nedaleko od Petrove crkve i Đurđevih stupova, rođen je Sveti Sava, ovdje su rasli i drugi veliki Nemanjići: Radoslav, Vladislav, Uroš, Dragutin i Milutin..., pišu "Večernje novosti".

miscici selo svetog save

Ovako, za “Novosti”, govori profesor i publicista Mirko Popovac iz Deževe kod Novog Pazara, rodnog sela Svetog Save, pitajući se zašto se nadležni odnose nedostojno prema svojoj postojbini i svojoj najslavnijoj istoriji.

Na pitanja i zašto su Savina rodna kuća i Nemanjina saborna crkva u korovu, odnosno zašto se u Deževi, gdje su svaki kamen i svaki busen zemlje - istorija, godinama ništa ne istražuje i ne gradi, Popovac nema odgovora.

Tužno je, veli i što srpski osnovci i srednjoškolci na ekskurzije idu u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save...

- Da predstavnici Crkve nisu, prije nekoliko godina, na mjestu gdje je bila Savina rodna kuća postavili veliki krst i obilježili ovo sveto mjesto, ne bi se ni znalo da je ovdje rođen najveći srpski prosvetitelj. Nema u selu turističkih grupa i đačkih ekskurzija, nema malih Srba da se uče na izvoru i napajaju velikim dijelom Svetoga Save - govori nam Popovac.

Mnoga djeca u Beogradu, Kragujevcu ili Novom Sadu, nažalost, još nisu čula za Miščiće i Deževu. Zar je za državu veliki trošak da u Miščićima obnovi Savinu rodnu kuću, asfaltira prilazni put od tek stotinak metara i obezbijedi nekoga ko bi mladoj generaciji pričao o Svetom Savi, Stefanu Nemanji, Stefanu Prvovjenčanom, Dušanu Silnom....

Mještanin Želimir Novaković takođe je ogorčen jer je zapostavljena postojbina i slavna srpska prošlost.

- Srbija ne može biti ozbiljna država dok god se stidi svoje istorije, posljednji je trenutak da obnovimo svoje duše i svoje zadužbine. Rodno selo Svetog Save i cijela Deževska dolina treba da budu mjesto srpskog hodočašća i srpskog okupljanja i saborovanja, mjesto kojim će se cijela Srbija ponositi - naglašava Novaković.

Da ipak u Deževskoj dolini sve ne bude bez nade, pobrinuli su se vjernici iz ovog kraja kada su prije tri godine odlučili da u centru Deževe, nedaleko od ostataka Nemanjine saborne crkve, uz blagoslov vladike Teodosija, pomoć Eparhije raško-prizrenske i svojim prilozima, počnu izgradnju Hrama Svetog Save. Pomogli su i vjernici iz Švajcarske, Njemačke, Austrije, Australije....

- Negdje smo na polovini, gradimo polako, koliko ima novca, ali napredujemo, hram će biti visok 15 metara, sada smo na šesto-sedmom metru, a prije zime ćemo stići do devetog metra, ako bog da, idućeg ljeta ćemo ukroviti svetinju - ističe inženjer Radiša Biorac, koji rukovodi radovima.

Hram će, kako kaže paroh deževski Ivan Jeremić, osvježiti i preporoditi Deževsku dolinu, navodeći da imaju punu podršku i pomoć od Eparhije raško-prizrenske i vladike Teodosija.

ŽAL ZA OCEM RADOSLAVOM

IZGRADNjU Hrama Svetog Save u Deževi sa svojim vjernicima započeo je tadašnji paroh deževski otac Radoslav Janković, koji je ljetos, odlukom vladike Teodosija, prebačen u Kosovsku Mitrovicu. Vjernici su željeli da on ostane u Deževi i da gradi hram sve do završetka, pisana je i peticija da on ostane. Na kraju je, zbog potreba službe, morao da ode uz obećanje vladike da će se za godinu vratiti.

Vjernici u Deževskoj dolini očekuju da će se za izgradnju hrama svojski boriti i otac Ivan Jeremić, nasljednik oca Radoslava, koji je već prionuo na posao.

“MIŠČE MOJE”

PRI povratku iz Studenice, kilometar prije dvora u Deževi, Stefana Nemanju dočekala je vlastela, a njegova supruga u naručju je nosila njihovog treće sina - Rastka. Bio je to prvi susret velikog Stefana i njegovog Rastka. Prihvativši prvi put sina na ruke, Nemanja je šapnuo “Miščiću moj, mišče moje”, pa je selo dobilo ime Miščići.