Srpski spomenici na ostrvima Krf i Vido

O golgoti srpske vojske u Prvom svjetskom ratu napisano je mnogo stranica. Ovim člankom želimo da prikažemo srpske spomenike koje možete posjetiti ukoliko se odlučite, a trebalo bi, da odmor provedete na ovom možda najljepšem grčkom ostrvu. Svaki Srbin, ukoliko svoj odmor provodi u Grčkoj, trebalo bi da posjeti ovo ostrvo, bar jednom, i pokloni se senima naših junaka i stradalnika. Ujedno, ova posjeta će vas dovesti među ljude koji su sa ljubavlju činili sve što su mogli za našu vojsku, a danas čuvaju uspomene i naše spomenike od propadanja i zaborava. Nigdje Srbe ne dočekuju sa toliko ljubavi i poštovanja kao ovdje.

Dolazak srpske vojske na Krf

Spomen-ploča u Guviji, gdje su početkom 1916. pristigli prvi srpski vojnici

Srpska kuća na Krfu

Srpska kuća je muzej posvećen stradanju srpske vojske tokom Albanske golgote 1915-1916. godine. Nalazi se u gradu Krfu, adresa je Μουστοξύδου 19 (Moustoxidi 19), Kerkira. U Srpskoj kući se nalazi i počasni konzulat Srbije.

Muzejska postavka sadrži mnogobrojne fotografije, dokumenta i eksponate kojima se ilustruje period Prvog svjetskog rata, stradanje srpske vojske tokom povlačenja preko Albanije i prhvat na Krfu, pa sve do odlaska vojske sa Krfa 1916.

U sklopu Krfskog društva grčko-srpskog prijateljstva se nalazi srpska radnja na Krfu.

Kada se od Ano Mesongija skrene ka Agios Mateosu, uskoro se sa desne strane može vidjeti tabla koja putnike obavještava da su došli do groblja Drinske divizije. Spomenik su podigli "Drinci svojim drugovima iz ratova…".

Groblje Drinske divizije. Na prednjoj strani spomenika je samo veliki krst, a sa druge bočne strane uklesan je srpski državni grb i posveta "Drinci svojim drugovima". S bočne strane spomenika, u bareljefu, sjedi vojnik s puškom u ruci.

A ispod stihovi Vlade Stanimirovića:

"Na humkama u tuđini

Neće srpsko cvijeće nići.

Poručite našoj djeci

Nećemo im nikad stići.

Pozdravite Otadžbinu,

Poljubite srpsku grudu!

Spomen borbe za slobodu

Neka ove humke budu."

Počivaju Drinci, u božanstvenom miru, pod vitkim čempresima, tako, da im ni vjetar ne remeti vječni mir.

Grk Janis Janulis je zemljište, na kome se nalazi ovo groblje, poklonio sprskoj vojsci u spomen na herojstvo i prijateljstvo tokom njihovog boravka na Krfu. Na Krfu je zemlja vrijedna jer je nema dovoljno. Ali Janis je svoju njivu poklonio borcima Drinske divizije, da na njoj sahrane svoje mrtve drugove. Kada su, poslije rata, kosti preminulih vojnika iskopane i prebačene u mauzolej na Vidu, Janis Janulis nije više želio da svoju njivu obrađuje. Ostala je kao spomen njegovog velikog srca. Srbija mu se odužila time što je njemu podigla spomenik na glavnom trgu Agios Mateosa, kod seoske crkve.

Bronzani Janis Janulis, na malom trgu između crkve i škole. Ispod je posveta: „Sinu slavnih Helena, zahvalan srpski narod“

Putem od Gardiki tvrđave prema Paramonasu nalazi se česma koju su srpski oficiri posvetili svojim vojnicima. Svuda oko česme, po maslinjacima i proplancima, nalazili su se tokom 1916. šatori srpske vojske. Nažalost česma je presušila.

OSTRVO VIDO

Ostrvo je udaljeno svega kilometar od gradske luke u Krfu. Potresna priča o stradanju srpskih vojnika van granica svoje otadžbine ispisana je krvavim perom preživjelih heroja iz Prvog svetskog rata. To je priča o jednom od najvećih srpskih svetilišta van granice Srbije, to je priča o ostrvu Vido i Plavoj grobnici.

Na ostrvo Vido prve su došle 21. januara 1916. moravska, pirotska i čačanska vojna bolnica. Uskoro je stiglo još nekoliko hiljada na smrt iscrpljenih i bolesnih mladića-regruta. Prvih dana umiralo je dnevno i do 300 vojnika. U prvo vrijeme sahranjivani su na kamenoj obali ostrva, a kasnije kada to više nije bilo moguće, čamcima su prevoženi i potapani u vode Jonskog mora. Smatra se da je na ostrvu Vidu i u Plavoj grobnici, kao i na 27 vojničkih grobalja na Krfu sahranjeno oko deset hiljada srpskih vojnika i regruta.

Srpski spomenički kompleks, Vido

Unutrašnjost Spomen kosturnice

 Na mermernim zidovima nalaze se 1.232 kasete sa kostima ratnika koji su bili sahranjeni na 27 krfskih grobalja, a čija su imena bila poznata. Kosti 1.532 nepoznata ratnika sahranjena su u dva spoljašnja bočna kamena bunkera iznad kojih se nalazi lice i naličje. Iznad ulaza u mauzolej se nalazi velika reprodukcija Albanske spomenice na kojoj se nalazi grb Kraljevine Jugoslavije. Spomen kosturnica je okrenuta prema Plavoj grobnici.

Plava grobnica je, na pučini baš ispred ove ploče, a ploča je baš ispred kosturnice, tako da su i ploča i spomen kosturnica zagledane u isto mjesto gdje su odnošeni naši ratnici kada na ostrvu više nije bilo mjesta za sahranjivanje.

A kako su se Srbi ponašali i kakav su utisak ostavili na stanovnike ostrva? U Arhivu Srpske akademije nauka i umjetnosti, čuva se sljedeće pismo:

Pismo jedne Grkinje sa Krfa: Otkako ste vi Srbi otišli sa Krfa, ja se još nisam razveselila. To vele sve žene koje žive na ovom malom ostrvu. Za nas bi bilo bolje da niste došli na Krf, jer nam je sada gore. Za posljednje tri godine toliko sam se bila navikla na ta pitoma lica vojnika, na njihove dobroćudne pitome oči. Čudna ste vi rasa! Jedan ruski pukovnik mi reče da je to osobina svih Slovena. Ove poslednje tri godine dok ste bili ovdje, proživjele smo lijepo i prijatno. Svakog dana trčala sam na prozor da vidim kakvog poznatog srpskog oficira, samo da mi se javi i da se prijatno na mene osmjehne. Bilo mi je dosta za taj dan do spavanja. Krf je onijemio, ne pjeva se više. Vaš narod stalno pjeva i na to pjevanje i taj žagor bila sam se toliko navikla. Možete da me smatrate za velikog neprijatelja vašeg naroda, jer sam uvijek željela da se što docnije vratite u svoju otadžbinu. Došli ste, pokazali šta je život i otišli, a nas ste ostavili nesrećne. Šta nam vrijedi i ljepota i sve druge lijepe osobine, koje su Srbi kod nas našli, kad niko u tome ne umije da uživa. Blago onim djevojkama koje su Srbi odveli odavde i spasli na ovom ljubavnom ostrvu, punom sunca i čempresa, ali bez ljubavi.

U hotelu "Bela Venecija" bila je smještena srpska vlada. Zanimljivo je da je vlasnik hotela gospodin Janis Gazis, udao sve tri svoje ćerke za Srbe. Najstarija, Đovana, udala se za konjičkog oficira Milivoja Čolaka Antića. Augusta za Milana Stojadinovića, koji se 1936. godine, kao predsjednik Vlade, svojim poginulim drugovima odužio podigavši Mauzolej na Vidu. Najmlađa Safiro udala se za profesora Ljubomira Kazimirovića.

Nadamo se da smo uspjeli da vas ubijedimo da, ako ste se već odlučili da ljetujete u Grčkoj, odaberete ostrvo Krf. Ukoliko se odlučite da odete ponesite grumen srpske zemlje.

Podatak koji želimo da vam predočimo nije vezan za ova dva ostrva, ali jeste za nebeski hrabru srpsku vojsku koja se ovdje oporavila.

U istoriji ratovanja konjica koja je pod borbom najbrže osvajala teritoriju bila je baš ova, na Krfu i Vidu oporavljena srpska vojska. Srpska konjica je u prosjeku, pod borbom, napredovala 13 km dnevno.
Dolazak srpske vojske na Vido

Plava Grobnica recital - Dragan Nikolić