Iz ljubavi prema našem gradu nastavili smo da ‘bukvalno kopamo’ po svim mogućim knjigama, arhivama i dokumentima tražeći još dokaza da je serijal o istoriji o kojoj smo pisali tačan.

trebinje grad

Tako smo došli do knjige Andrije Kačića Miošića “Slide kralji slavni oliti slovinski”, čitaj srpski. Napominjemo da je živio početkom 18. vijeka, prije pojave i Miloša Milojevića i Jovana I. Deretića, koji se danas smatraju vodećim predstavnicima istorijske škole koja govori o srpskoj istoriji prije dinastije Nemanjić.

Evo šta Kačić piše o Pavlimiru ratniku, trebinjskom kralju, za koga Deretić kaže da je krunisan u Trebinju 926. godine i vladao do 942., te da je zapamćen kao ujedinitelj i obnovitelj Srbije.

“Izreći se ne može kolikim veseljem Trebinjani primiše Pavlimira, s kolikom li prišom bani, knezovi i ostala gospoda, uputiše se put Trebinja za okruniti se pozdraviti svog gospodara. Okrunivši slavenska gospoda( čitaj srpska) svog kralja Pavlimira, vratiše se u svoje države, primivši od njega naredbe kraljevstvu potrebne”, piše Kačić.

Kačić je o kralju Pavlimiru Oštrivojeviću ispjevao i pjesmu. PISMA OD PAVLIMIRA

Ljuto cvila slovenska gospoda

Kako cvile do neba se čuje,

Dozivale ih vile iz planine,

Ter je niman tiho govorila,

Što cvilite slovenska gospodo?

Ali su vas Grci porobili?

Ali vas je kuga pomorila?

Govori joj slovinska gospoda:

muči vilo, mukom zamuknula,

niti su nas Grci porobili,

niti nas je kuga pomorila

Ali nam je cviliti nevola,

Od kada smo kralja izgubili,

a drugoga nismo učinili,

a evo ima trideset godina

Nit ga vilo, okrunit možemo

Jer se bani pogodit ne mogu

a od kralja roda ne imade

koga bismo za kralja obrali

Bila vila niman govorila,

Ne bojte se slovinska gospodo!

u Rimu je dete Pavlimire,

od kolina kralja slovinskoga,

U lipoti svakoga nadlazi,

još I imade rimkinje divojke

jalost, mudrost u nem se nalazi

biće dika slaovenske gospode.

Poklisare u Rim odpravite

ter za kralja njega učinite

on je unuk starca Radoslava

i sinovac kralja Cijislava

Kad gospoda vilu razumiše,

Poklisare u Rim odpraviše,

Dovedoše mlada Pavlimira

u Tribinu nega okrunoše.

(…)

Treba napomenuti da je Kačić bio franjevački sveštenik, a u pjesmi kada spominje Grke misli na Vizantiju.

andrija kacic miocic

Koje će sada dokaze “istoričari” iznijeti da se ovo nikada nije dogodilo, da Srbi prije Nemanjića nikada nisu imali državu niti ikakve kraljeve, a posebno da Trebinje nikada nije bilo srpska prestonica, niti da je imalo slavnu istoriju, kojom svi Trebinjci treba da se ponose, pitanja su na koja nemamo odgovor!?
Prethodni članak iz ovog serijala možete pročitati OVDJE, a Kačićeve pjesme u cjelosti OVDJE.

/nastaviće se/