Isto obučeni, pojedine je teško razlikovati. Oni su blizanci, a u osnovnoj školi "Vuk Karadžić" u naselju Police samo u jednoj generaciji ima ih šest parova.
Na prvi pogled rekli bismo po svemu su jednaki. Međutim, da to nije baš tako ubijedili su nas upravo oni - blizanci. Jedni igraju fudbal, drugi košarku, treći rado idu u školu. Ipak, u jednom se slažu, najviše vole svog brata, odnosno sestru.
"Sve imamo isto - robu, šnale, kikice. Uvijek smo zajedno, jer sestru najviše volim", kaže Tamara, dok njena sestra Teodora dodaje da ih najlakše mogu razlikovati po glavi, jer jedna ima užu, a druga širu.
Iako, vjerovatno sem njih dvije i njihovih roditelja to niko ne primjećuje, sestre Batinić ističu da i učiteljica ponekad pogriješi, ali da su one tu da je isprave.
Odmah do njih su Nikola i Sergej Begenišić, koji, s druge strane, kažu da se oblače različito, ali da se najviše igraju zajedno.
"Razlikujemo se po licu. Njemu je malo deblje, a meni je tanje, okruglije. Najviše volimo da se igramo fudbala i vozimo biciklo", kaže Sergej.
E upravo oko fudbala je nastala gungula, trebalo je odgovoriti 'Ko bolje igra fudbal?".
"Ja igram bolje. Ma ja. E nije, ja bolje pucam, a bolje i branim", kažu nam braća Begenišić, dodajući da se ponekad i posvađaju, ali da se isto tako još brže pomire.
Braća Đorđe i Ivan napominju da uvijek moraju da budu zajedno, te da ne mogu da zamisle da se jedan od drugog razdvoje.
Učiteljica razredne nastave Aleksandra Šarović, kaže za TrebinjeLive da je veoma specifično raditi sa blizancima, jer su oni veoma vezani.
"Sve rade zajednički i zajedno sarađuju. Desi mi se da ne razlikujem neke od blizanaca. Tako su na primjer sestre Batinić mnogo slične i ne razlikujem ih", kaže Šarovićeva.
Ona je dodala da su blizanci uglavnom slični po karakteru, posebno djevojčice, dok se dječaci razlikuju.
U školu u Policama, kako nam je rekao direktor Mišo Pešić, ide preko 800 učenika, a ovoliki broj blizanaca u jednoj generaciji ne pamti se u bližoj u istoriji ustanove.
Šta Vi mislite o ovome?