Bard srpskog i jugoslovenskog glumišta, glumac Petar Božović, istakao je u ekskluzivnom razgovoru za portal TrebinjeLive da je grad podno Leotara jedina prestonica koja je Srbima preostala, navodeći da je to oaza u koju svi rado dolaze.

petar bozovic

„Veći gradovi nisu za ljude, već su to zatvori za jadne sužnje, kao što je govorio Njegoš. U Trebinju nekako sve diše. I vrućina je drugačija u Trebinju, iako je veća po temperaturi nego ona u Beogradu“, kaže Božović, dodajući da je veliki srpski pjesnik i diplomata Jovan Dučić bio prepoznatljiv po skromnosti, za razliku od današnjih „alavih gadova, žgameža sa kolima i kućerinama, koji u srcu nemaju ništa.

On je istakao da mu je muka od današnje interpretacije termina „demokratija“ i „sloboda“, naglašavajuću da i pored toga što ljudi mogu da pričaju šta hoće i gdje hoće, to niko ne čuje.

 „Sila Boga ne moli, dok ne unište ovu zemlju“, rekao je Božović.

Kultura je danas ispod svake margine i to je jedna nacionalna sramota, smatra jedan od najpoznatijih srpskih pozorišnih i filmskih glumaca, ističući da je aktuelnoj vlasti u Srbiji bitna borba za paradu ponosa, nevladine organizacije, pravdu i oživljavanje nepostojećih giganata, dok narod plaća, ćuti i grca.

„Ni ovi u skupštini nikad se ne sete da postave pitanje ’dobro bre kako vas nije sramota’. Prvo ste izglasali duple dnevnice i plate, a narod je ćutao. Pa onda narod i zaslužuje takvu vlast. Gde je ta opozicija koja ne kaže da je sramno što je kulturni budžet Srbije 0,6 odsto!?“, pita se Božović, koji je ovogodišnji dobitnik nagrade „Zlatni platan“, za izuzetan doprinos evro-mediteranskoj kinematografiji na Trećem festivalu mediteranskog i evropskog filma u Trebinju.

Božović je naglasio u razgovoru za naš portal da se građani i dijaspora koja se oslanja na Srbiju jedino, po sadašnjoj slici i prilici, mogu privući nekulturom.

„Tu su Pink 1, Pink 2 i tako do 86. Oni ne plaćaju porez. Mogu da reklamiraju svoja alkoholna pića, ali je zato Ljubivoje Tadić dve godine bez struje iako je bio član nacionalnog teatra i njegov  upravnik. Može da izgubi sestru, a za to vreme ’Železara’ u Smederevu ne mora da plaća porez, gde su ameri istopili naše tenkove i preostalo naoružanje“, kategoričan je Božović.

On se zapitao šta je to falilo ljudima dok nisu ’stigli’ mobilni telefoni, i kako su to ranije komunicirali!?

„Ko danas piše pisma? Ima li išta lepše nego kad ti stigne pismo, pa ga pod prstima osetiš i ne otvoraš odmah ako znaš da je od drage osobe, nego odlažeš kao kolač koji si nekad imao u detinjstvu!? Nećeš sve da pojedeš odmah i mrvice zaviješ da bi se mogao nekad posle osladiti, a zatim ga ponovo čitaš i uskoro ga znaš napamet“, kaže Božović.

O SAVINI I ŽARKU

Povratku Žarka Lauševića na film kumovao je upravo Petar Božović, koji za njega ima samo riječi hvale, ističiću da je njegovo ponovno snimanje filmova veoma značajno za srpsku kinematografiju.

„Žarko se vratio tamo gde mu je i mesto“, rekao je Božović, koji je jedne prilike istakao da Lauševića doživljava kao sina.

Govoreći o Savini Geršak, koja mu je na ovogodišnjem filmskom festivalu u Trebinju uručila „Zlatni platan“, Božović kaže da se na njegov prijedlog krstila u manastiru Savina kod Herceg-Novog.

„Mi smo se voleli i snimali smo filmove, a onda sam joj jednog dana rekao ’Hajde da te krstim’. Napravi porodicu, ta lepota mora da ostane. Nije ti Bog dao lepotu da se samo ti dičiš, već da je i na nekog preneseš’. Mislim da me je i poslušala“, napomenuo je Božović, dodajući da od toga nije htio da pravi nikakvu senzaciju jer se bojao da pojedini novinari od cijele priče ne naprave novu žutu stranu za svoje medije.

Na kraju razgovora za portal TrebinjeLive, Božović je istakao da će sutra ujutro prisustvovati osvećenju hrama Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima.