Još jedan dokaz da smo oduvijek ovdje

Još je Jovan Cvijić govorio o dinarskom tipu čovjeka, tipu koji naseljava najveći deo Balkana. Moderna genetika potvrdila je ovu Cvijićevu tvrdnju i dala preciznu kartu prostranstva koje naseljava dinarski tip čovjeka.

grobnica covjek hercegovina Grobnica kod Pavlovca iz 4. vijeka p.n.e.

Genetikom je utvrđeno i da je dinarski tip čovjeka autohtoni stanovnik Balkana još od praistorije, da su njegovi korijeni u Vinči, Starčevu i Lepenskom viru, kao i da je Dinarski tip čovjeka odgovoran za nastanak svega onoga što danas nazivamo indoevropskim.

Sva ta zbrka sa egzaktnom genetikom počela je prije desetak godina, naravno na univerzitetu u Oksfordu, a ne kod nas. Mi smo se uvijek zadnji bavili sobom, tek pošto se svi ostali nama pozabave. Naša prepisivačka škola bavi se beskonačnim umnožavanjem odavno napisanih referata, zato što naše naučne institucije predvode oni koji brane diplome i pozicije, a ne nauku i istinu…

Sreća je htjela da se na čelu harvardskog genetičkog tima nađe profesor Anatolij Kljosov, Rus koji je ponešto znao o istorijskim nelogičnostima, ali je kao naučnik imao povjerenja u zvanične verzije. Ovo genetičko istraživanje potvrdilo je Dinarca i konačno objasnilo enigmu zbog čega je kod Srba jedna od najrasprostranjenijih legendi „U cara Trajana kozje uši“, iako istorija kaže da su se Srbi odnekud doselili mnogo vijekova poslije „cara Trajana“ (53-117 nove ere). Genetika je, eto, konačno objasnila i zbog čega Rusi u svojim udžbenicima istorije uče da im je porijeklo u podunavlju, odakle su se doselili na sjever…“

Arheološki radovi na trasi Koridora 10 kod sela Pavlovac u opštini Vranje otkrili su nalaze Starčevačke kulture, koji potvrđuju da se na tom prostoru živjelo od šestog milenijuma prije nove ere. Na dva lokaliteta kod sela Pavlovac, „Čukarka“ i „Gumnište“ u istom kulturnom sloju osim nalazišta Starčevačke kulture pronađeni su i nešto mlađi ostaci Vinčanske kulture iz poznog neolita u vidu ostataka kuća, naselja, rovova, kao i velikog broja ljudskih i životinjskih figurina. Južno od sela Pavlovac, pronađena je nekropola, groblje gdje je pronađeno više od trideset kostura.

Ispitivanjem starosti uz pomoć ugljenika, utvrđeno je da su kosti stare više od 24 vijeka. Ništa čudno i neobično, reklo bi se. Međutim, naučnici su bili zapanjeni činjenicom kada su uradili DNK analizu pronađenih kostiju. Nekima će izgledati nevjerovatna činjenica da ovaj DNK materijal se čak 80% poklapa sa DNK lokalnog srpskog stanovništva u vranjskoj i bujanovačkoj oblasti.

Naučnici su postali zbunjeni, pa su onda uporedili DNK materijal stanovništva sa juga Srbije i stanovništva Hercegovine, gdje je takođe pronađeno isto poklapanje u DNK, oko 80 odsto, što je indikovalo zaključak da je riječ o istom narod.

Radoznalost naučnika tu nije prestala, uzeli su i ispitali DNK materijal sa lokaliteta Lepenski Vir.

Ljudski ostaci iz 6500 godine p.n.e , njihov DNK je identičan sa onim DNK kostiju iz Pavlovca.