Književnik, esejista, prozaista i pjesnik Dušan Zurovac iz Istočnog Sarajeva, povodom obilježavanja 140 godina od srpskog ustanka u Hercegovini, poznatijeg kao "Nevesinjska puška", napisao je istoimeni roman koji bi uskoro trebalo da bude objavljen u Republici Srpskoj.

hercegovacki ustanak

"Hercegovački ustanak je čudo. U vrijeme kada je polovina tadašnje Evrope bila polumrtva od udara Osmanlija, hercegovački seljaci digli su se protiv turskog zuluma. Nevesinjska puška tada je 'zapalila' Evropu, a mi o tome ćutimo tolike godine", kaže Zurovac, predsjednik Udruženja "Istina" iz Istočnog Sarajeva, koje se bavi istraživanjem zločina nad Srbima u Sarajevu u periodu od 1992. do 1996. godine.

Berlinski kongres, ističe on za Srnu, najveća je tragedija Srba u Hercegovini. Zurovac pokušava da to i dokaže u svojoj knjizi, ne libeći se da podsjeti i na indolentnu i antisrpsku politiku koju je prema Hercegovini i Hercegovcima tada vodio crnogorski knez Nikola.

Zurovac je u svom romanu prihvatio stavove većine istoričara da su uzroci "Nevesinjske puške" duboki, s obzirom na to da su tada slobodne evropske zemlje već imale parlamentarnu demokratiju, dok se Hercegovina gušila u krvi od turske tiranije.

Teško je i pretpostaviti, a kamoli tačno utvrditi koliko su puta Srbi zaustavljali osmanlijsko nadiranje i koliko su se puta dizali na oružje da se oslobode od turskog ropstva. Nešto od toga je zabilježeno u sačuvanim dokumentima, ali je mnogo stvari palo u zaborav, jer su zavojevači i okupatori sistematski uništavali sva dokumenta.

"Rušene su srpske bogomolje ili pretvarane u džamije, rušeni su nadgrobni spomenici i grobovi, počevši od bitke na Marici pa do 1992. godine kad je uništavano sve što je imalo srpski predznak", navodi Zurovac u svom romanu i ukazuje da okupatorima ništa srpsko nije bilo sveto.

"Nisu samo Turci to radili, radili su i Austrijanci, pa fašisti i na kraju su to radile i, kako ih nazivaju, bosanske 'poturice'. Nisu samo na Kosovu i Metohiji rušene crkve i manastiri. Koliko je tih srpskih spomenika uništeno u Pavelićevoj nazovidržavi. Uništavanje je nastavljeno do kraja dvadesetog vijeka kad su uništavane srpske crkve i manastiri - da spomenemo samo manastir u Žitomisliću, Sabornu crkvu i Vladičin dvor u Mostaru, manastir hercega Stefana u Sopotnici, koji čak ni Turci nisu dirali, ali su to učinile gazije Alije Izetbegovića", navodi Zurovac. dusan zurovac

On konstatuje da se iz svega vidi da Srbi "nikada nisu osvajali tuđe teritorije, nego su se na svojoj zemlji borili za svoj goli život i svoju slobodu, ali su, i pored toga, novi osvajači upravo Srbe proglasili agresorima".

"Kakav cinizam. Tako ispada da smo mi i 1992. godine u ovom ratu napadali i osvajali sami sebe", navodi autor romana "Nevesinjska puška".

Zurovac tvrdi da je "Nevesinjska puška" prva varnica koja je "sijevnula" tamo gdje su se "dodirivali" Istok i Zapad, islam i hrišćanstvo. Tamo gdje su se "dodirivale" dvije carevine.

Neko je tada, kaže on, morao da se "javi za riječ", i taj zadatak je pripao hercegovačkim Srbima. Trebalo je, dakle, puškom "ovjeriti" riješenost hercegovačkih Srba da se dignu na ustanak, pa, kao što i najduži put počinje prvim korakom, tako i svi ratovi počinju prvim metkom, koji će u ovoj prilici ispaliti hajdučki harambaša Pero Tunguz Nevesinjac.

Zurovac piše da se polovinom 19. vijeka, u cijeloj Evropi "događa narod", dolazi do naglog i masovnog buđenja nacionalne svijesti, pa se to desilo i kod malih i porobljenih naroda, ne samo u Otomanskoj imperiji nego i znatno šire u Evropi, a "slijepi su napokon progledali - reklo bi se u Nevesinju".

"O tom 'buđenju naroda' tada se mnogo govorilo i pisalo u našoj i evropskoj istoriografiji. Ostalo je zabilježeno da su tada zaista gorjele ulice Beča, Pešte, Budima, Berlina i mnogih drugih evropskih gradova jer su ljudi izašli na ulicu sa svojim slobodarskim zahtjevima. Mali čovjek se ispravio i stao na svoje noge, na svojoj zemlji i u svome vremenu, tražeći prava koja mu po božijim i čovjekovim zakonima pripadaju. Ustanci u Grčkoj, Bugarskoj, Italiji i Mađarskoj to najbolje potvrđuju i ovjeravaju", priča Zurovac.