Đurđevdan je praznik vezan za puno narodnih običaja i magijskih radnji za zaštitu, zdravlje i plodnost. Običaji i vjerovanja vezana za Đurđevdan u srpskom narodu su svakako postojali i prije nego što je primljeno hrišćanstvo.
Đurđevdan se smatra za granicu između zime i ljeta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre usjeve.
Za malo koji praznik kod Srba je vezano toliko običaja i vjerovanja, pa i magijskih radnji. Glavni običaji su pletenje vijenaca od bilja, umivanje sa biljem, kupanje na rijeci.
Na đurđevdanskim urancima se mladi opasuju vrbovim prućem "da budu napredni kao vrba", kite zdravcem "da budu zdravi kao zdravac", koprivom "da kopriva opeče bolesti sa njim", i selenom "da im duša miriše kao selen".
Na Đurđevdan ne valja spavati, "da ne bi boljela glava", a ako je neko spavao "onda na Markovdan da spava na tom istom mjestu (8. maj)".
Smatra se da na Đurđevdan djeluju vještice i druge zle sile, zbog čega su seljaci palili velike vatre "da bi zaštitili sebe i selo". Vjerovalo se da ako je na Đurđevdan vedro - "da će biti plodna godina", a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša - "da će ljeto biti sušno".
Kaže se da koliko nedjelja prije Đurđevdana zagrmi, toliko će biti tovara žita te godine.
Pod pobjedom koju je sveti Đorđe odnio nad aždajom, vjerovatno se misli na prekid progona hrišćana, deset godina poslije njegove smrti, i proglašenje hrišćanstva zvaničnom religijom Rimskog carstva od strane cara Konstantina.
Sveti Đorđe (275-303), istorijska je ličnost i živio je u vrijeme cara Dioklecijana (284-305), velikog progonitelja pristalica, tada nepriznate, hrišćanske vjere.
Šta Vi mislite o ovome?