Katarina Milović ide u prvi razred Gimnazije "Jovan Dučić". Mlada nada. Za nju ćete tek čuti.

katarina milovic

Plava grobnica

Elegija koja ovim mestom vlada
Besmrtna je, snažna, dno je morsko dotakla,
A njen glas prodoran kao pucanje stakla.

Preci nam bejahu mladi,
Njihov korak živahan, odlučan i lak,
Kad su čuli da Sunce može nestati
I s napadačem doći gusti mrak.

Okrutna Smrt se prerušila u život i nadu,
Mameći ih, ostrvo Vido naseljavala,
Kao tihi, iskusan lovac u hladu,
Iščekivala naš narod i polako ga uništavla.

Svaki dan ih sve više i više otimala,
Svojim slatkim glasom, vodila ih sigurnim hodom,
I najboljim borcima srca čupala,
Uvijajući ih potom plavom morskom vodom.

Talasi i danas nose glas njihov,
Do svih svetova ivice,
A nad Vidom struji jedan nežan lahor,
Koji šapuće priču Plave grobnice.

(iz zbirke najuspješnijih učeničkih radova, nagrađene na Konkursu „Stogodišnjica od početka Velikog rata“ – Novi Sad, 2015)