Nikolina Medan je maturant Gimnazije "Jovan Dučić". I u poeziji i prozi ove učenice svjetlucaju zrnca prefinjenog lirizma. Pobijedila je na književnom konkursu u čast Jovana Dučića, koji je 2014. godine raspisao Zavičajni klub „Hercegovac“ iz Pančeva, osvojivši tim povodom vrijednu nagradu i za svoju školu. U najuži izbor za pobjednika ovog konkursa ušle su dvije pjesme, obje je napisala Nikolina Medan.

nikolina medan

JABLANOVI U NAMA
(Triptihon za Jovana)

1.

Visoko si uznio
Zvučne svodove
Svojih palača
Može li iko od nas
Tako da korača

Dok slijeću na nebeske poljane
Tvoja jata himerična
Ima li među nama
Tebi slična

Još siješ svoje akorde
Blistavim morima
Jesmo li samo prosjaci
Pred tvojim dvorima

Zar ćemo pred tebe stati
O srama
Bez jablanova
U nama
2.

Bez prethodnog znamena
Noć je ponovila scenario
I sve je bilo tu

Žuta klizi za crnu
Siva olovno miruje

I pad snova

Šunjaju se neke strepnje
I neke sjene
I u moje zjene

No naspram svih tišina
Osama i tama
Zašumiše
Tvoji
Jablanovi u nama
3.
Putniče međ' zvijezdama
S nebom u zjenama
I suncem na dlanu
Spustiš li pogled
S nebeskih čistina
Na mjesto
Gdje tvoj dan svanu

Kneže zvučnih dvoraca
Dopire li do tvojih odaja
Vika sa pijaca
Jeka praznih riječi
Buka đinđuva sa trakom
Rima što zveči
Psovka sparena s mrakom

Prvenče svitaca u tminama
Strijelo s drugog kopna bačena
Štite li nas još
Od bučnih pomama
Tvoji
Jablanovi u nama

(iz Zbornika radova učenika hercegovačkih srednjih škola, posvećenog Jovanu Dučiću, Pančevo, 2014)

SVE ŠTO LjUBIMO STVORILI SMO SAMI (Jovanu Dučiću)

Nevjesta si sunčeva,
A žutom mjesecu se daješ
I obrise crnih huma zanosiš.
U suton silaziš do čovjekove sjene,
Bijele ruke svijaš oko jablanova,
Vodom koračaš,
A na mirnom ogledalu nigdje traga.

Noću vijore tvoje zlatne vlasi
Sa žutim ružama,
Danju izmiču tvoje čiste, bijele ulice
Mojim koracima.

Nikako da otkriješ
Mapu svojih skrivanja
U zvučnim svodovima
I jatima himeričnim,
Pa te tkam od slučajnih znamenja,
Od bljeska nepostojećih sazviježđa,
Od pramena tajanstvene magle,
Od tvoje ravnodušnosti,
Od mirnoće mramora,
Hladnoće sjene,
Trenutka i tajne,
Od boja moje duše
I ovih izmucanih stihova.

Što si ravnodušnija,
Glad mi je veća.
A kad te ostavim,
Za leđima te slutim.
Što dalje bježim,
Tvoj glas me jače mami
Jer sve što ljubimo
Stvorili smo sami.

(nagrađena pjesma, Pančevo, 2014)