Mati Isidora i sestre: Marta, majka vladike Teodosija, Jelisaveta i Vida zadnji su čuvari manastira u Gorioču, na Kosmetu, koji je jedva odbranjen pred naletima albanskih terorista.

manastir gorioc

Kako kaže predanje, u znak zahvalanosti Svetom Nikoli za izlječenje sljepila,  Stefan Dečanski je,  u davna vremena, dao blagoslov da se sazida manastir u mjestu u kome gorski vjetar čisti pluća i dušu.

Vjerovanje u  čudesne moći Gorioča, liječenje sljepila i slabovidosti /uz jedinu fresku - "Sveti Nikola liječi oči kralju SteFanu Dečanskom"/ čuvalo je ovu svetinju, kaže stara igumanija, mati Isidora.

Na manastir su u novije doba nasrtali zločinci, pa su je pripadnici međunarodnih snaga - Španci, a potom i Slovenci - dodatno obezbijedili sa pet redova bodljikave žice.

Vjerovanje u čudesnu moć Gorioča povezalo je  veliki broj istinskih vjernika I prijatelja ove srpske svetinje.

Milutin Bogdanović iz  Užica je "iskonski vezan za Gorioč".

"Ovo je svetinja koja unosi smirenje i jača vjeru u Svevišnjeg  da će svakog stići zaslužena nagrada ili kazna", kaže on  pokazujući na fresku posvećenu Svetom Nikoli iscjelitelju.

Sestrinstvo manastira kaže da je teško breme i vrijeme  "iza i ispred njih".

Mati Isidora, tihim glasom, tišim od "samoće u Gorioču", pokušava da prenese stradalništvo sestrinstva iz ove srpske svetinje.

"Bogu velikom hvala. Sačuvao je naš manastir i  nas u njemu. To je naša sveta dužnost. To je ono za šta se molimo jutrima i povečerjima", kaže ona.

Mati Isidora napominje da je bilo "teško,  ali i sveto" moliti se 1999. godine Svetom Nikoli , a potom i zloglasnog marta 2004. godine tokom pogroma Srba, da spasi i zaštiti sestre i svetinju.

Gorioč danas prkosi i štiti "sa visine" iznad Istoka sve srpsko i pravoslavno dokle pogled seže u Metohijskoj i  Osojanskoj kotlini,  do prevoja prema Zubinom Potoku sa sjeverne, te Prokletija i Šar planine sa južne strane.

U posjedu manastira  bilo je nekoliko stotina hektara, što šume što njiva i  vinogorja.

Danas, visoka ograda i teška ulazna kapija odvajaju svega 25 hektara šume i oko dva hektara njive oslonjene na manastir od onih koji bi da uzmu manastiru sve.

Mati Isidora i sestre vjeruju da će se narod vratiti i da će Gorioč, ne samo za slavu i za velike praznike, biti pun žive riječi...

U gradiću je  od pet hiljada Srba ostalo  svega njih tridesetak.

Ali, u Osojanskoj kotlini  živi oko 2.500 pravoslavaca, ulavnom porijeklom iz Andrijevice, Berana, Plava i Kolašina.

Tinja nada da će baš Osojanska kotlina, najveće povratničko naselje na Kosmetu. oživjeti i da će Gorioč i manastir Budisavci ostati svetinje - oslonci srpskog trajanja u Metohiji.