Poslije stvaranja čovjeka, Bog je, kako objavljuju starozavjetne knjige, izašao iz svoje transcendencije i sklopio savez s čovjekom (Stari Zavjet).

 srbi i hriscanstvo

Sklapanjem saveza s čovjekom, Bog je stupio u samu čovjekovu istoriju, u kojoj je vrhovni Božiji (istorijski) događaj - ovaploćenje Gospoda Isusa Hrista, a on predstavlja kako ličnu Božiju prisutnost u istoriji, tako i u dimenziji čovjekove prirode i čovjekove ličnosti.

To znači da je Hrišćanstvo istorijska pojava, ne samo u tom smislu što zauzima određeno mjesto u istoriji čovječanstva, nego i u opštem smislu: ono se zbiva u svijetu i daje ljudskoj istoriji sadržaj. Hrišćanstvo gleda u čovjeku glavni objekat Božijeg stvaranja, kome je data mogućnost da slobodnom voljom stupi u zajednicu s Bogom. Α to shvatanje veze čovjekove zajednice s Bogom jeste ono što Hrišćanstvu daje naročiti pečat. Osnovni princip te zajednice (kako čovjeka prema Bogu, tako i čovjeka prema čovjeku) jeste ljubav.
Da bismo vam opisali kako su, i kada Srbi primili hrišćanstvo trebalo bi nam previše prostora, a i ništa ne bismo mogli razložnije da vam napišemo od ova dva priloga koja vam nudimo. Mišljena smo da treba da vam prezentujemo šta o tome kaže, za sada, zvanična istorija i Srpska autohtonističa istorijska škola.

Na vama je da oba priloga pogledate i da razmislite. U svakom slučaju prvi prilog je Srpske autohtonističke istorijske škole i obuhvata period do Nemanjića.

[embed]

[/embed]

Obavezno pogledajte i diskusiju poslije predavanja jer se Trebinje često pominje.

Drugi prilog obuhvata period poslije toga, pa će vam biti interesantno.

[embed]

[/embed]