U ovom tekstu opširnije ćemo vam opisati kraljeve vezane za Trebinje. Izvore, kao i u prethodnim tekstovima u okviru TrebinjeLive specijala "Odlomci iz, za nas, nepoznate istorije Trebinja", koristimo istoričare Srpske autohtonističke istorijske škole, većinom iz djela „Antička Srbija“ našeg Trebinjca Jovana I. Deretića, ali i knjiga M. Milojevića i M. Bijelića.

trebinje

KRALJ PAVLIMIR – RATNIK (926-942. - po Deretiću)

Rodonačelnik je drugog razdoblja vladavine dinastije Oštrivojević. Poslije perioda bez kralja, uvidjevši da se približava potpuni krah Srbije i srpstva, a želivši da obnove kraljevinu  i srpske zemlje, odlučiše se Srbi, iz preostalog dijela slobodne zemlje, da iz Rima dovedu potomka dinastije Oštrivojević – Pavlimira, sina Petroslavovog i unuka kralja Radoslava.

Po njega je otišao, dubrovačkom lađom u pratnji 50 ratnika, jedan od potomaka starih dukljanskih župana. Kada je Pavlimir stigao u Dubrovnik, odmah je otišao u Trebinje i sazvao Veliki sabor  na kome je krunisan za kralja Srbije. Kako je krunisanje obavljeno u Trebinju, naš grad je proglašen za novu prestonicu Srbije.

Baš u vrijeme Pavlimirovog krunisanja u Trebinju, bugarski kralj Simeon je opsjedao grad Duklju. Pavlimir odmah prikupi vojsku u Trebinju i krenu protiv Simeona. Poslije teškog poraza, Simeon je morao da se spasava bjekstvom 926. godine.

Sljedeće godine Pavlimir je, poslije bitke na rijeci Lim, pripojio Rašku. Zatim, Pavlimir kreće na sjever protiv Mađara, izgoni ih iz Srema i uspostavlja granicu na rijeci Orljavi, uzvodno na Savi, a sjeverno na Dunavu i Dravi. Pavlimir dalje ide preko Bosne i na zapad sve do Istre, a vraća se preko Dalmacije.

Počev od njegove vladavine, srpska kraljevina počinje da se oporavlja i da uspostavlja granice, a prostirala se na Balkansko i dijelom na Apeninsko poluostrvo i na velikom dijelu i izvan ovih poluostrva.

Neki istoričari kažu da se odlikovao hrabrošću, mudrošću i ljepotom. Ni u jednoj bici nije poražen. Tako je i dobio nadimak ratnik, na latinskom “bellum” sto znači rat, pa su ga često zvali i Bela.

U istoriji će biti zapamćen kao ujedinitelj i obnovitelj Srbije.

Žena Pavlimirova

Milojević o njoj kaže da je ona poslije smrti Pavlimira rodila posmrče Tresimira (po Deretiću se zvao Tjecimir), kog Trebinjci kao svog nasljednog cara odgojiše i odhraniše. Ime joj nije zabilježeno. Vladala je u ime svoga sina, a kasnije u sadejstvu sa njim.

KRALJ TJECIMIR (942-962. po Deretiću)

Sin kralja Pavlimira Ratnika, takođe je stolovao u Trebinju. Imao je dva sina, Prelimira i Krešimira.

U vrijeme njegove vladavine 942. godine Mlečani su pokušali da zauzmu neka jadranska ostrva. U to vrijeme, kao i ranije, Neretvljani su bili udarna snaga srpske mornarice. Porazili su Mlečane i prinudili ih da potpišu mirovni ugovor sa Srbijom.

U tom periodu zapažala se samovolja kod mnogih velikaša, pa je kralj Tjecimir morao da pođe sa vojskom iz Trebinja i da ih sve prisili na poslušnost.

Vizantinci su 946. godine upali sa vojskom u Rašku, ali ih je Tjecimir porazio.

Ubrzo se pobunio ban Bosne. Prelimir je protiv njega poslao svoja dva sina sa jakom vojskom. Poslije pobjede, Prelimir je svog sina Krešimira postavio za bana Bosne, a on se sa vojskom vratio u Trebinje.

U ratu protiv župana Prehvale, zajedno sa sinom Prelimirom, osvojio je ovu županiju i priključio je svojoj državi, ali je u toj borbi ranjen. Od ovih rana umire, a na presto dolazi njegov sin Prelimir.

KRALJ PRELIMIR (962-990. po Deretiću)

I za vrijeme njegove vladavine prestonica je bila Trebinje.

Odmah po stupanju na presto Prelimir je uspješno ugušio nekoliko pobuna na nekim pograničnim područjima Srbije. Tada je i Vizantija ponovo napala Srbiju i ušla sa vojskom u Rašku. Ban Raške se spasao bjekstvom i došao kod kralja Prelimira. Sa banom je došla i ćerka Prehvala, koja je bila čuvena po ljepoti. Kralj je odmah uzeo Prehvalu za ženu. Kasnije je sa vojskom krenuo za Rašku.

Poslije pobjede nad Vizantincima Prelimir je raškog bana, sada tasta, vratio na dužnost. Uspio je da povrati sve srpske zemlje u  srpsku kraljevinu. Sa Prehvalom je imao četiri sina: Hvalimira, Boleslava, koga je postavio za bana Trebinja, Dragoslava i Svevlada.

Njegov brat Krešimir je bio ban Bosne.  Imao je sina Stevana i vanbračnog sina Legata. Krešimir je Legata poslao sinovcu Boleslavu u Trebinje, gdje je odgojen.

Kralj Prelimir je sahranjen u crkvi Svetog Petra u Raškoj.

Za kasnije kraljeve nemamo podatke da su stolovali u Trebinju, ali se zna da su ili svoju braću ili sinove postavljali za vladare Trebinja. Sve to nam ukazuje da je Trebinje i dalje imalo veliki značaj u srpskim zemljama.