Svi kompasi su davno izgubljeni, i već dugo ne važe nikakva pravila. Iako nas ništa više ne smije iznenaditi, promotivni plakat za slavu grada i prva dodjela trebinjskih “glazbenih” nagrada ipak teško nekog može ostaviti ravnodušnim.

zlatni platan muzicka nagrada trebinje

Nakon Svete liturgije, lomljenja slavskog kolača i litije ulicama grada, Trebinjce će na Trgu slobode između ostalih zabavljati Sexy Sandra.

Nažalost moram priznati da ne poznajem rad i dostignuća mlade i talentovane umjetnice, ali ne sumnjam da će svojim izazovnim nastupom rasplamsati atmosferu do usijanja. U tome će joj čitanjem napisanih vatrenih govora sigurno pomoći i naš gradonačelnik, samo se nadam da će skutonoše tokom pisanja bolje obratiti pažnju, i da neće dovoditi Slavka u neprijatnu situaciju kao nedavno kada je prilikom otvaranja Careve džamije pozdravio mostarskog muftiju efendiju Smajkića, ne znajući da on ne samo da nije bio u Trebinju, već je početkom godine smijenjen sa položaja.

Možda će neko naivno pomisliti da je pomalo blasfemično da nakon liturgije i litije goste zabavlja Sexy Sandra (Valterović), ali to su staromodni i retrogradni stavovi koji nisu u skladu sa procesima evropeizacije, modernizacije, regionalne saradnje i evro-atlanskih integracija. Sa istim ciljem gradske vlasti su napravile i moderan plakat kojim se po prvi put predviđa dodjela “glazbene nagrade Zlatni platan”. Ko će se, kako i u čemu takmičiti, i zašto se i kome dodjeljuju glazbene nagrade ostaje tajna koja će nestrpljivim golicati maštu do Preobraženja. U skladu sa svojim reformskim putem Slavko, je vjerovatno od autora Mihaela Bilića tražio da plakat prilagodi komšijama u Dubrovniku i regionu, ali je ipak za svoje vjerne fanove i glasače u Trebinju trebao uraditi i jedan dvojezični plakat kako bi mogli lakše da ga razumiju.

Kan polako pada u drugi plan, a dodjelom filmskih, pozorišnih i muzičkih platana i drugih nagrada Trebinje postaje mediteranska kulturna prijestonica. Ne znam šta je žiri odlučio, ali ako bude bar malo objektivan uvjeren sam da će i naš gradonačelnik ponosno podići bar jedan zlatni platan. Slavko je van svih konkurencija, u svim nominacijama njemu niko nije do koljena, ali bilo bi ružno da već prve godine kao domaćin ponese sve nagrade i drage goste ostavi praznih ruku.

Administracija je pretrpana, novi radnici i aktivisti teško više i ulaze u Gradsku kuću, ali će narednih dana napokon imati posla. Mihael ili neki drugi dizajner će vjerovatno ispraviti greške sa plakata, mladi PDP-ovci će brzim skidanjem starih i postavljanjem novih plakata održati praktičnu predizbornu vježbu pred početak kampanje, ali teško će se oprati i sakriti još jedna bruka i sramota cijelog grada. Umjesto da bar pred gostima na dva dana zakopamo sjekire, zaustavimo i prikrijemo podjele, i ova slava će proći u skladu sa nesrećnom srpskom tradicijom neprekidnih sukoba, dioba, podjela….

Ako se već troše ogromna budžetska sredstva bilo bi logično da se okrene ploča i napravi veliki spektakl i koncert dovođenjem Zdravka Čolića ili Željka Joksimovića umjesto što se organizuje nastup desetak pjevača koji će uz matrice i klavijaturu otpjevati nekoliko pjesama.
Đorđe Balašević svoje koncerte često završava pjesmom “Odlazi circus iz našeg malog grada”, a vjerujem da većina Trebinja priželjkuje da što prije uz zvuke ove numere sa pozornice isprati i naše cirkuzante koji su davno prešli sve granice.